PROGRAMI ZA STIMULACIJU GOVORNO JEZIČKOG RAZVOJA

 

Deca uče govor spontano, celim svojim bićem kroz slušanje, gledanje, pokret I istraživanje, imitiranje, odazivanje, stvaranje, igranje i interakciju sa drugom decom i nama odraslima. Već od najmlađeg  uzrasta plasiramo odgovarajuće podsticaje – kroz kontrolisan i promišljen način vođenja  komunikacije, organizovanjem različitih vrsta aktivnosti, igara I vežbi motoričkog, ekspresivnog, muzičko – dramskog, saznajnog karaktera...

Za pravilan razvoj, detetu je neophodno naše autentično prisustvo, emocionalna povezanost i pozitivna povratna sprega, čime se pokreće dalja, bogatija komunikcija, procez socijalizacije i mogućnost učenja iz sredine. Deca se veoma razlikuju po svojim senzornim, motornim, emocionalnim i saznajnim profilima što ih čini jedinstvenim sposobnim za učenje sopstvenim tempom. Zbog toga, pri kreiranju individualnih programa, polazimo od analize razvojnih snaga i slabosti svakog deteta ponaosob, a tek onda od oblasti koje treba razvijati.

 

Razlozi za kašnjenje govora mogu biti brojni; mogu biti biološke ili psihološke prirode, a danas su, u velikom broju slučajeva, posledica neadekvatne (zakasnele) stimulacije i nedovoljno razvijenog iskustva deteta.

 

Sistematsko praćenje, rano prepoznavanje odstupanja i rano započet tretman, preduslov su efikasnijeg rešavanja govorno-jezičkih problema.

 

Naše  iskustvo,kao i zvanični  podaci Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora, danas, pokazuju rastući procenat dece sa različitim poremećajima u razvoju percepcije, motorike, ponašanja i ukupnog potencijala za učenje.

 

Sa ciljem, da doprinesemo ranom otkrivanju odstupanja od željenog razvoja tj. efikasnijem i bržem prevazilaženju problema, formirali smo  Logopedski centar koji   funkcioniše pri samom vrtiću. Ovaj centar ima terapijsku i vaspitno - obrazovnu ulogu. Organizovan je na principima  kontinuirane opservacije dece u uobičejenim dnevnim aktivnostima, u spontanoj igri i kontaktu sa drugom decom (ne samo u tzv. Test situaciji); procene porodičnih interakcija;  primeni adekvatnih mera (komunikacionih strategija i tehnika ulaska u „dečiji svet“), kao i praćenja i evaluacije  napretka deteta po etapama.

 

  << prethodna strana   |   sledeća strana >>